Učenički (zoo)polisi i odiseje: Una Mastrović i Judith

Una Mastrović učenica je prvoga razreda i članica Novinarske skupine. Pripremila je tekst o svojoj mački Judith. Ona je toliko dugo priželjkivala psa da nije ni pomislila kako bi bilo imati mačku, sve do jednoga ljeta.


Judith

Mislim da nam životinje mogu biti odlično društvo i ponekad se osjećam da se životinjama mogu povjeriti te da će me razumjeti bolje od ljudi. Možda to i nije istina, ali barem znam da nikome neće reći moje tajne.

Još od vrtića nagovarala sam roditelje da udomimo psića. Moja mama dotada je imala samo manje životinje poput ribica, kornjača i papige pa ju je pomisao na psa u kući malo plašila, a moj tata ukratko bi objasnio da je to prevelika obveza. Godine su prolazile, a ja sam i dalje htjela psa, i to ne bilo kojeg psa, htjela sam pasminu kavalir kralja Charlesa, kakvu sam vidjela kod naše susjede. Kada sam krenula u školu, već je mnogo mojih vršnjaka imalo pse. Bila sam im jako zavidna te bih ih svaki puta kada bismo išli u šetnju molila da šetamo njihove pse. Gledajući prijateljice kako dozivaju svoju kujicu Roxy i psa Pixija, razmišljala sam o tome kako bi se zvao moj pas. Odlučila sam da bi se zvao Rex ili Kira. Toliko dugo priželjkivala sam psa da nisam ni pomislila kako bi bilo imati mačku, sve do jednoga ljeta.

Moji baka i djed imaju kuću u manjemu mjestu u blizini Senja. K njima putujemo svakoga ljeta, a dolaze nam i turisti. Posebno mi je draga jedna obitelj iz Hamburga. Prije dva ljeta ona je čula cvilež u grmu ružmarina. Išli su provjeriti što se to čuje te su ugledali macu, potpuno samu i prestrašenu. Počeli su je hraniti i brinuti se o njoj, a kada su morali otići natrag u Njemačku, rekli su mojoj baki da nastavi s brigom. Ona nije ljubiteljica životinja te je u početku dosta oklijevala, ali onda ju je ipak pristala hraniti. Uskoro su došli novi turisti, obitelj s dvije djevojčice koje su silno željele macu. Na dan svojega odlaska oni su izvadili baterije i krenuli je tražiti. Pronašli su je, strpali u kartonsku kutiju i bili su spremni za polazak. U zadnjem trenu maca je iskočila iz kutije i nestala u mraku. Pokušali su je pronaći, ali nisu uspjeli. Kada smo mama i ja stigle u Lukovo, maca nas je osvojila na prvi pogled. Zaključile smo da je mnogo manja obveza od psa, a i znale smo da ona ne bi preživjela zimu u Lukovu. Pitale smo tatu što on misli o udomljavanju mace i, na našu sreću, rekao je da mu se to čini kao odlična ideja. Uz pomoć ujaka, velikoga mačkoljupca, macu smo iz Lukova Otočkoga doveli na Krimeju. Nazvali smo je Judith, po turistkinji koja ju je pronašla u grmu ružmarina.

Judith je sada s nama već više od dvije godine i ne mogu zamisliti svoj život bez nje. Ona mi svaki dan čini ljepšim i nasmijava me svaki put kad je pogledam. Ponekad zastanem i zapitam se: „Što mi je bilo da sam htjela psa?!“

Una Mastrović i Judith

Popularni postovi s ovog bloga

Izvanučioničke zoodiseje: Istarske farme

Slika
Neo Vidmar napisao je reportažu o izvanučioničkoj projektnoj nastavi održanoj 24. svibnja, koju su učenici 1.3 i 2.4 razreda proveli na istarskim farmama. Razred 2.4 s razrednikom na FunFarmi Ovaj petak, 24. svibnja, osvanuo je okupan suncem, baš kako i priliči za dan norijade. Kako bi izbjegli opsadu maturanata i neželjeno javno kupanje, razrednici 1.3 i 2.4 razreda, nastavnici Goran Boneta i Goran Krapić te u pratnji nastavnika povijesti Ivana Vitasa poveli su svoje razrede u naizgled mirnije istarske krajeve. Plan je bio posjetiti adrenalinski park FunFarmu, farmu Feštinsko kraljevstvo te grad Labin, a sve u sklopu projekta (Zoo)polisi i odiseje. U rane jutarnje sate napustili smo naš grad koji će se kroz koji sat pretvoriti u jednu sasvim posebnu vrstu zoološkog vrta i krenuli u avanturu.   Naša prva destinacija bila je FunFarm i njegovi   druželjubivi domaćini. FunFarm nije samo adrenalinski park, već i farma gdje smo imali priliku upoznati njezine stanovnike: ma...
Pročitajte više

Nastavnički (zoo)polisi i odiseje: Glorija Mavrinac i Boja

Slika
Glorija Mavrinac naša je nastavnica hrvatskoga jezika. Odazvala se našemu pozivu i predstavila svoju trogodišnju Boju. Zapravo, kao i kolegica Tanja Perkić Dizdarević prepustila je kujici da se sama predstavi. Odmalena volim ispravljati školske zadaće Bok, ja sam newfoundland Boja i imam tri godine. Ime sam dobila prema nekoj književnoj junakinji koja je krhka i nježna, no ja sam dokaz da te ime ne određuje. Moja je osoba došla po mene u Sinj, a negdje od Zadra do Splita zvala sam se Duga, no na ulasku u Sinj moja je Osoba zaključila da sam potpuno crna, a crna nije boja, pa se eto zovem Boja. To nema logike, no dobro. Ionako me uvijek zovu Bojana ili Trojan. Ove nelogičnosti s imenom potpuno odgovaraju mojoj nelogičnoj Osobi koja se svako jutro budi da bi išla negdje. Potpuno nelogično, jutra su stvorena za spavanje. U svakoj prostoriji stana (osim kupaonice) imam svoj krevetić, no noću spavam pokraj glave Osobe i probudim je barem 3 puta tako što se zabijem u nju, ogrebem krevet k...
Pročitajte više

Razgovor s nastavnikom Hrvojem Tomljanovićem: O pomerancu Oryju i važnosti životinja u povijesti (I. dio)

Slika
Uz brojne učenike i nastavnike našemu se školskom projektu rado priključio i profesor povijesti te moj razrednik Hrvoje Tomljanović. Njegov ćemo intervju objaviti u dva dijela. U prvome ćemo dijelu intervjua upoznati njegova pomeranca Oryja te saznati koliko je općenito ljudska povijest vezana uz životinje, a u drugome ćemo se dijelu usmjeriti na konkretne životinjske vrste i povijesne događaje. Ory, pomeranac nastavnika Hrvoja Tomljanovića Možete li ukratko, predstaviti svojega psa? Kako se zove, koja je pasmina i koliko ima godina? – Bilo je to veliko iznenađenje i veselje kada je prije tri godine nećakinja Ana supruzi za rođendan poklonila pomeranca kojeg smo nazvali Ory. Je li Vaš pas razigran? – Na osnovi iskustva s prvim psom mopsom mogu reći kako je Ory pravi vražićak, pun energije, veseo, razigran. Uvijek ističem da onaj tko nije imao kućnoga ljubimca, teško može shvatiti taj osjećaj velikoga iskrenog bezuvjetnog veselja, pozitivne energije koju dobivamo od tih divnih s...
Pročitajte više