(Zoo)imaginacija: Priča iz Firence (Tin Karešin)

Tijekom projektne nastave u Firenci Tin Karešin napisao je kratku priču. Stvarna mjesta i povijesne osobe poslužili su mu kao građa za književni tekst o toskanskome gradu.

Tin Karešin i Lav

Jednom davno, u zemlji negdje jako daleko... ili, malo specifičnije, 1532. godine u Toskani, Sunce se dizalo iznad horizonta. Njegova svjetlost padala je na vrhove tornjeva u San Gimignanu, krivo se odbijala o zidove Kosog tornja u Pisi i obasjala glomaznu i izbezumljujuću baziliku u Firenci. Upravo u tom gradu dogodila se naša priča.

Kako se Sunce uzdizalo sve više i više, njegove zrake polagano su se prelijevale preko vrhova velikih zgrada Firence i padale na njene ulice te su, malo po malo, stigle na trg Piazza della Signoria gdje su obasjale veliki sjajni kip Davida. Taj kip izradio je Michelangelo prije samo dvadeset osam godina i već je u grad primamio više posjetitelja nego ikad, možda čak više nego bazilika. Točno je to bio i njegov „pad“. Bog se naljutio na ljude iz te zemlje. „Tko je taj Michelangelo u usporedbi s njim?“ pomislio je. „Otkud ljudima pravo više štovati Michelangelov kip nego Božje mjesto, na kojem su radili najveći arhitekti od samog Imhotepa?“ Ne, to je bilo neprihvatljivo. U svom bijesu Bog pomisli da pošalje još jedan potop, ali se zatim sjeti da je nedavno izlio puno kiše na Kolumba i Vespuccija tijekom njihovih putovanja, tako da trenutno nije imao dovoljno vode. Zatim pomisli poslati ogromnu zmiju da im odnese kip, ali se sjeti da je svoju zmiju već dao Egipćanima da se njihov bog ima s kime boriti. I tako, uz manjak radnog materijala, Bog ostade bez ideje. „No, bez brige“, pomisli Bog. „Ta ja sam Bog! Ako nemam što poslati, stvorit ću nešto.“ I počne razmišljati kako da kazni Firentince. Razmišlja on tako šest dana i sedmi dan legne da se odmori. No, dok se odmarao, zaspe i probudi se tek ujutro osmog dana. „Kvragu,“ pomisli, „do sad sam trebao već imati ideju“ te istog trena, prije nego što mu istekne rok, Bog na brzinu stvori prvu stvar koja mu pade na pamet i pošalje Firentincima orla.

U trenutku kada Sunčeve zrake padoše na Davida (a Ra zakotrlja očima jer će se na kraju dana morati ponovo potući s onom velikom zmijurinom), veliki orao raširi svoja krila na nebu i baci sjenu na cijelu Firencu. Firentinci pogledaše gore u strahu. Srednji je vijek završio, ljudi nisu više vjerovali u fantastična bića i čudovišta, ali eto jednog pred njihovim očima. Orao lebdješe nad Firencom neko vrijeme dok ne ugleda Ponte Vecchio. Tada uspori i spusti se prema gradu. Ne zaustavljajući se ni na trenutak, proleti kroz uske ulice Firence i stigne pred veliku palaču Pallazzo della Signoria. Tamo se naglo okrene i sruči ravno dolje te zgrabi Davida kao plijen. Čim ga je zgrabio, orao se vješto vinu u zrak ne gubeći ni trenutak. Odnio je Davida dalje nego što su oči uplašenih Firentinaca mogle vidjeti.

Osjećajući se uvrijeđeno, Firentinci, ljuti na Boga, odluče sebi stvoriti čudovište i vratiti Davida. No, dvije sekunde nakon te odluke shvate da nisu Bog i ne mogu stvarati. Zatim odluče poslati već postojeću zvjer, ali shvate da u Firenci nema velikih zvijeri. Stoga, i sami u nedostatku radnog materijala, odlučiše uvesti čudovište iz strane zemlje. Odlučiše se za lava.

I tako su Firentinci naručili lava iz Tanzanije. Bog je vidio Firentince i shvatio njihov plan. U neočekivanom spletu događaja, Bog im je odlučio pomoći i poslao im je tog lava na vrata već sutra. Možda se pitate zašto bi Bog to napravio. Stvar je u tome što nije više bio ljut na Firentince, ali mu je bilo izuzetno dosadno pa, kada je čuo da planiraju veliku borbu dvije zvijeri, bio je vrlo ushićen te je htio to vidjeti što prije. Firentinci su bili iznenađeni brzinom isporuke lava, ali im je bilo drago. Čim su lavu objasnili situaciju, bili su nestrpljivi baciti se na posao. Međutim, čim je lav krenuo poletjeti za orlom, sjetio se da ne može letjeti. Naravno, prvo je izgrdio Firentince što nisu na to pomislili ranije. Bog bi pomogao Firentincima da nije bio prezauzet valjajući se po podu od smijeha. Ne znajući što im je činiti, Firentinci se sjete Leonarda da Vincija i shvate da je on umro tek nedavno te da su njegovi izumi još u njihovom posjedu. Malo su prekopali po njegovim stvarima i našli ornitopter (jedan od Leonardovih letećih izuma) u kojeg bi mogli staviti lava. I tako, kad su Firentinci pripremili lava za let, on je odletio i pratio tragove koje je orao ostavio u zraku. Letio je južno sedam minuta i sedam sekundi preko sedam ulica i sedam raskršća te našao gnijezdo u kojem je orao čuvao Davida. Lav i orao započeli su gadnu borbu. Orao je grebao i čupao lava, a lav je tukao i grizao orla. Borili su se tako neko vrijeme dok nisu primijetili da su se u međuvremenu Firentinci došuljali i ukrali Davida nazad. Firnetinci su zatim postavili repliku Davida na trg, a original sakrili unutar zidina Pallazze della Signoria. Lav i orao su se pomirili i po njima su nazvali muzej u Puli.

 

Tin Karešin (1.5)