Izvanučioničke zoodiseje: Koje su životinje pokrenule Toskanu?

Niko Šjardi nedavno je s razredom boravio u Toskani. Iskoristio je prigodu za istraživanje uloge životinja u toskanskoj povijesti te povezivanje sa školskim projektom.


Santa Maria dei Fiore

Važno mjesto u toskanskoj povijesti i umjetnosti zauzimaju prikazi brojnih životinja. Njihova je simbolika jako zanimljiva i možemo reći da su zajedno s vladajućim obiteljima, načinom života njezinih stanovnika i društvenim promjenama pokrenule Toskanu. Spomenut ću životinje koje su me se posebno dojmile tijekom izvanučioničke nastave u prosincu. To su lav, konj, ovan, orao, vepar i žirafa. Ne možete ni zamisliti koliko ih se može otkriti na firentinskim fasadama, u unutrašnjostima crkvi, na mostovima ili trgovima.

Općepoznato je da se lav od davnina smatra kraljem životinja. Za to su zasigurno zaslužni njegova snaga, veličina, ali i bujna griva te rika koju proizvodi. On simbolizira hrabrost i u čovjeku budi osjećaj strahopoštovanja. Lavovi su zaštitni znak ugledne i bogate obitelji Medici te ih možemo vidjeti u svakome dijelu Toskane.


Dante Alighieri s lavovima

Palazzo Pitti, Vjenčanje Herkula i Hebe, P. Benvenuti (lav)


Što se konja tiče, on je bio vjeran pratitelj čovjekovih pohoda. Išao je s njime do pobjeda, zapravo kroz život. Upravo zbog značajne uloge u njegovu životu, čest je motiv u umjetnosti. Zanimljivo je da ih i danas možemo vidjeti na toskanskim ulicama.


Piazza della Signoria, Vojvoda Cosimo na konju i Neptunova fontana (lav i konji)


Palazzo Pitti, sat (konji)


Palazzo Pitti, Talijanski vojni kamp poslije bitke kod Magente, G. Fattori (konji)


Ovan je, pak, prvi znak zodijaka. Vjerujete li u horoskop? Povezujemo ga s proljećem i buđenjem prirode. Medaljoni s njegovim glavama, koji simboliziraju rađanje i znanje, ukrašavaju Most Svetoga Trojstva.


Most Svetoga Trojstva (ovnovi)

Orao, kralj u ptičjem svijetu, poznat je po veličanstvenome letu. Zbog oštra je sluha i vida izvrstan lovac te je simbolizirao mnoge bogove i vladare. U srednjovjekovnoj se umjetnosti prikazivao sa zmijom ili plijenom te je zbog velikih krila davao dojam sigurnoga utočišta. U crkvi San Miniato orao predstavlja Božjega posrednika.


San Miniato (orao)

Vepar je vrlo lukava noćna životinja oštrih očnjaka. Može predstavljati i snagu i tvrdoglavost. Njegov se brončani kip nalazi u središtu Firence. Tradicionalno se novčić umetne u veprova usta. Ako padne pored rešetke na koju se slijeva voda, donijet će sreću. Tajna je u tome što samo najteži novčići padaju u utore zbog nagiba. No što ondje uopće radi vepar?! Možda najzanimljivija firentinska legenda otkriva nam da je u Firenci postojao mladi par koji nije mogao imati djecu. Nakon nekoliko godina pokušavanja nesretna je žena počela očajavati jer neće postati majka. Jednoga je dana ugledala majku vepra s nekoliko mladunaca. U taj je čas pomislila kako bi htjela imati makar i životinju za dijete. Njezinu je molitvu uslišala jedna vila. Rodio se tako inteligentan i voljen sin. No on je, odrastanjem, sve više sličilo vepru. Kad je postao momak, jedna je djevojka prihvatila njegov izgled. Na svadbenu se noć, doduše, proljepšao, ali već je iduće jutro postao pravi vepar. Tada je rekao svojoj ženi da će zauvijek imati navedeno obličje te da će se ona pretvoriti u žabu ako nekome oda njegovu tajnu. Ipak, njegova supruga nije mogla izdržati i cijela je Firenca uskoro brujala o njoj. Tako je momak ostao vepar, a žena postala žaba. Opisana se brončana fontana nalazi na istome mjestu na kojemu je vepar dolazio piti vodu i razgovarati sa svojom ženom. Iz legende možemo naučiti nekoliko životnih lekcija: da trebamo paziti što želimo, da ljubav može ukrotiti svaku zvijer i da se treba znati nositi s posljedicama svojih odluka.


Fontana del Porcellino (vepar)

Palazzo Pitti, Lov na veprove u močvari, E. Cecconi

Koja nam je još životinja s popisa ostala? Žirafa?! Sigurno se pitate kakve veze taj afrički sisavac duga vrata ima s Firencom. Priča je također zanimljiva. Jedan je egipatski sultan, kako bi ostvario dobre diplomatske odnose, vladajućoj firentinskoj obitelji Medici u 15. stoljeću poklonio mnogo životinja. Najviše zanimanja pobudila je žirafa. Uz nju su u Firencu dopremljene koze, ovce, lav i slonovi. U centru grada nalazio se zvjerinjak navedene bogate toskanske obitelji, a egzotične su životinje pokazivale njezinu moć.

Osim navedenih vrsta Toskanu su, naravno, pokrenule i mnoge druge – primjerice, psi, labudovi, bikovi i magarci. Svaka je sa svojim obilježjima i simbolikom doprinijela čarobnome životu svjetske prijestolnice renesansne arhitekture i umjetnosti.

 

Autor teksta i fotografija: Niko Šjardi (1.4)



Popularni postovi s ovog bloga

Izvanučioničke zoodiseje: Istarske farme

Slika
Neo Vidmar napisao je reportažu o izvanučioničkoj projektnoj nastavi održanoj 24. svibnja, koju su učenici 1.3 i 2.4 razreda proveli na istarskim farmama. Razred 2.4 s razrednikom na FunFarmi Ovaj petak, 24. svibnja, osvanuo je okupan suncem, baš kako i priliči za dan norijade. Kako bi izbjegli opsadu maturanata i neželjeno javno kupanje, razrednici 1.3 i 2.4 razreda, nastavnici Goran Boneta i Goran Krapić te u pratnji nastavnika povijesti Ivana Vitasa poveli su svoje razrede u naizgled mirnije istarske krajeve. Plan je bio posjetiti adrenalinski park FunFarmu, farmu Feštinsko kraljevstvo te grad Labin, a sve u sklopu projekta (Zoo)polisi i odiseje. U rane jutarnje sate napustili smo naš grad koji će se kroz koji sat pretvoriti u jednu sasvim posebnu vrstu zoološkog vrta i krenuli u avanturu.   Naša prva destinacija bila je FunFarm i njegovi   druželjubivi domaćini. FunFarm nije samo adrenalinski park, već i farma gdje smo imali priliku upoznati njezine stanovnike: ma...
Pročitajte više

Nastavnički (zoo)polisi i odiseje: Glorija Mavrinac i Boja

Slika
Glorija Mavrinac naša je nastavnica hrvatskoga jezika. Odazvala se našemu pozivu i predstavila svoju trogodišnju Boju. Zapravo, kao i kolegica Tanja Perkić Dizdarević prepustila je kujici da se sama predstavi. Odmalena volim ispravljati školske zadaće Bok, ja sam newfoundland Boja i imam tri godine. Ime sam dobila prema nekoj književnoj junakinji koja je krhka i nježna, no ja sam dokaz da te ime ne određuje. Moja je osoba došla po mene u Sinj, a negdje od Zadra do Splita zvala sam se Duga, no na ulasku u Sinj moja je Osoba zaključila da sam potpuno crna, a crna nije boja, pa se eto zovem Boja. To nema logike, no dobro. Ionako me uvijek zovu Bojana ili Trojan. Ove nelogičnosti s imenom potpuno odgovaraju mojoj nelogičnoj Osobi koja se svako jutro budi da bi išla negdje. Potpuno nelogično, jutra su stvorena za spavanje. U svakoj prostoriji stana (osim kupaonice) imam svoj krevetić, no noću spavam pokraj glave Osobe i probudim je barem 3 puta tako što se zabijem u nju, ogrebem krevet k...
Pročitajte više

Razgovor s nastavnikom Hrvojem Tomljanovićem: O pomerancu Oryju i važnosti životinja u povijesti (I. dio)

Slika
Uz brojne učenike i nastavnike našemu se školskom projektu rado priključio i profesor povijesti te moj razrednik Hrvoje Tomljanović. Njegov ćemo intervju objaviti u dva dijela. U prvome ćemo dijelu intervjua upoznati njegova pomeranca Oryja te saznati koliko je općenito ljudska povijest vezana uz životinje, a u drugome ćemo se dijelu usmjeriti na konkretne životinjske vrste i povijesne događaje. Ory, pomeranac nastavnika Hrvoja Tomljanovića Možete li ukratko, predstaviti svojega psa? Kako se zove, koja je pasmina i koliko ima godina? – Bilo je to veliko iznenađenje i veselje kada je prije tri godine nećakinja Ana supruzi za rođendan poklonila pomeranca kojeg smo nazvali Ory. Je li Vaš pas razigran? – Na osnovi iskustva s prvim psom mopsom mogu reći kako je Ory pravi vražićak, pun energije, veseo, razigran. Uvijek ističem da onaj tko nije imao kućnoga ljubimca, teško može shvatiti taj osjećaj velikoga iskrenog bezuvjetnog veselja, pozitivne energije koju dobivamo od tih divnih s...
Pročitajte više