Razgovor s knjižničarkom Leonilom Marač: Književni tekstovi o životinjama

Posjetili smo knjižničarku Leonilu Marač u školskoj knjižnici te istražili voli li čitati književne tekstove o životinjama te kako procjenjuje zainteresiranost mladih za takvu tematiku. Na kraju razgovora prisjetili smo se osnovnoškolske lektire – romana „Divlji konj“ Božidara Prosenjaka.

Knjižničarka Leonila Marač i novinarka Valeri Drača (1.3)

Volite li čitati književne tekstove o životinjama? 

– Volim čitati književne tekstove o životinjama iako, kada malo bolje razmislim, ne sjećam se kada sam zadnji put neki pročitala. Kupila sam, nedavno, svojoj prijateljici knjigu kao poklon za rođendan, ali ja se sama ne sjećam kada sam zadnji put čitala tekstove takve tematike. To su većinom pričice koje su vezane s indijskom mitologijom – to mi je prva asocijacija.

S obzirom na to da ste davno čitali neki takav tekst, sjećate li se možda koji Vam je bio omiljeni ili koji pamtite kao neki bolji koji ste pročitali?

– Čekaj da se malo sjetim... Nedavno su mi došle učenice povodom projekta (Zoo)polisi i odiseje kako bi provjerile imamo li neka djela u knjižnici o životinjama. Sjećam se da sam im dala „Pijev život“ – tu knjigu nisam čitala, ali sam gledala film. Onda smo imali, recimo, romane koji naslovom upućuju na životinje: „Češljugar“, pa onda „Žohari“ Joa Nesboa“... „Knjigu o džungli“ Rudyarda Kiplinga također imamo ovdje u knjižnici.

Zašto bi knjige o životinjama mogle biti zanimljive? Što biste izdvojili kao neke glavne karakteristike?

– Pa, nekako, u romanima gdje su životinje glavni likovi, rijetko kad su negativci, barem je tako u onima koje sam ja čitala. Uvijek životinje nekako predstavljaju neke likove čistih namjera, puno boljih karakteristika od ljudi. Sad mi, recimo, pada na pamet onaj roman o psu Hachiku koji je čekao svog gospodara, dakle, vjerne životinje, iskrene, možda sve ono što nama u ljudskom svijetu danas podosta fali. Tako da  mi se to jako sviđa, pogotovo basne. Kada razmišljam o tome i prisjećam se kada sam čitala basne, nikad se nisam toliko iznervirala kao kad bih čitala neke romane u kojima su ljudi glavni likovi, i potpuno bih se opuštala, mašta bi mi puno više radila.

Mislite li da se djela o životinjama malo čitaju? Mislite li da je to loše?

– Pa nemam te podatke da bih mogla o tome govoriti, mislim da se sigurno čita i kad god netko kaže da učenici ne čitaju, ja se ne slažem s tim. Mislim da učenici čitaju različite stvari, možda im lektira nije toliko zanimljiva, što opet govori o lektiri. U razgovoru s učenicima došla sam do zaključka da učenici čitaju, samo možda više na engleskom jeziku, online, u PDF-ovima jer im je tako lakše doći do knjige i čitaju knjige koje možda nemaju prijevod ili se ne mogu nabaviti ovdje kod nas u Hrvatskoj... Tako da, možda bih rekla da učenici čitaju knjige o životinjama, ostanimo u pozitivnom tonu.

Pretpostavljam da ste čitali djelo Božidara Prosenjaka „Divlji konj“. Mnogi smatraju da to djelo ne bi trebalo biti lektirni naslov u osnovnoj školi jer je teško za tu dob. Što biste rekli na to?

– Pa čini mi se da se i „Mali princ“ čita u osnovnoj školi, a to je knjiga koja se može čitati u bilo kojem dijelu života i shvatit će se na drukčiji način, ali to se onda može reći za bilo koju knjigu jer srećom rastemo, razvijamo se, educiramo se i drukčije gledamo na svijet, pa tako i na knjige koje čitamo. Mislim da je dobro da se ta knjiga čita u osnovnoj školi za lektiru. Mislim da djeca moraju biti svjesna svih tih i ružnih i lijepih stvari i da je jako dobro i korisno da te emocije nekako prođu kroz njih dok čitaju. To je jako dobro i za njihov, nisam psiholog, ali mogla bih reći da je to dobro za njihov i emocionalni napredak i općenito za to da budu osjećajnija i empatičnija. Ja kada sam čitala tu knjigu, sjećam se da sam plakala. Mislim, plakala sam i kada sam čitala „Djevojčicu sa šibicama“, ali nemam nikakvu lošu konotaciju dok se prisjećam tih djela, samo da me ganulo. Smatram da je to odlika djela. Ako vas djelo gane, to znači da je književnik pogodio.

Intervju pripremila i vodila: Valeri Drača (1.3)