Nastavnički (zoo)polisi i odiseje: Glorija Mavrinac i Boja
Glorija Mavrinac naša je nastavnica hrvatskoga jezika. Odazvala se našemu pozivu i predstavila svoju trogodišnju Boju. Zapravo, kao i kolegica Tanja Perkić Dizdarević prepustila je kujici da se sama predstavi. Odmalena volim ispravljati školske zadaće Bok, ja sam newfoundland Boja i imam tri godine. Ime sam dobila prema nekoj književnoj junakinji koja je krhka i nježna, no ja sam dokaz da te ime ne određuje. Moja je osoba došla po mene u Sinj, a negdje od Zadra do Splita zvala sam se Duga, no na ulasku u Sinj moja je Osoba zaključila da sam potpuno crna, a crna nije boja, pa se eto zovem Boja. To nema logike, no dobro. Ionako me uvijek zovu Bojana ili Trojan. Ove nelogičnosti s imenom potpuno odgovaraju mojoj nelogičnoj Osobi koja se svako jutro budi da bi išla negdje. Potpuno nelogično, jutra su stvorena za spavanje. U svakoj prostoriji stana (osim kupaonice) imam svoj krevetić, no noću spavam pokraj glave Osobe i probudim je barem 3 puta tako što se zabijem u nju, ogrebem krevet k...